Velike bašte već su opustile. Posla ima još u malim vrtovima u kojima se druže voćke, povrće, cvijeće, ljekovito i začinsko bilje, kao i na okućnicama.
U slučaju da ste od onih koji baštu drže “pod konac”, sada je idealno vrijeme za uklanjanje ostataka prošlosezonskog povrća, plevljenje korova i ašovljenje, kako bi zemlja preko zime izmrzla, ali i za „hvatanje posljednjeg voza” za sjetvu, odnosno, sadnju bijelog i crvenog luka, šargarepe, peršuna, raznih salata, blitve, mirođije, ali i graška.
U slučaju da se jesenji lijepi dani produže i u novembar, ako ih posijejete na samom početku mjeseca, biljke će stići da se razviju do faze u kojoj će moći bezbijedno da prezime. Ipak, morate biti spremni da će grašak zbog viših temperatura i dovoljno vlage iznići prije reda, a ukoliko bude golomrazice, moraćete na proljeće da ga podsijavate.
Ako niste pripremili leje, to uradite odmah, zemlju izašovite, unesite glistenjak, humus ili peletirano đubrivo koje može da se nabavi kao malo pakovanje u svim bolje snabdjevenim poljoprivrednim apotekama. Sada nije vrijeme za klasično unošenje stajnjaka. Takozvana predzimska sjetva šargarepe i peršuna obavlja se krajem oktobra, početkom novembra. Prije sijanja sjeme se može naklijati, jer se na taj način skraćuje nicanje. Sije se na ravnoj površini ili na gredicama koje su bolji izbor, jer uzdignuti bankovi pružaju dobru provjetrenost i s njih se lakše odvodi višak vode. Pri ovakvom načinu proizvodnje obavezna mjera njege je zagrtanje jer se, ukoliko je korijen van zemlje javlja “zelena glava” koja smanjuje tržišnu vrijednost.
Razmak između biljaka treba da je tri do desetak cm, što zavisi od sorte, a međuredno rastojanje je 25 do 50 cm ako se sije u redove, ili, kada se sije na bankove, oni mogu da budu široki do jednog metra, a na njima se šargarepa usijeva u pet redova. Na malom posjedu ova rastojanja se rijetko kada striktno poštuju.
Šargarepa se može gajiti i u zaštićenom prostoru u niskim i poluniskim tunelima. U tom slučaju, posebno iz niskih tunela, prvi mladi koreni vade se već u rano proleće. U poluniskim tunelima može da se pokrije agrotekstilom, pa za vađenje prispijeva kada i ona iz niskih tunela. Na isti način se sijeje i peršun.
Iako se bijeli i crni luk mogu saditi i kao tradicionalni proljećni usjevi, jesenja sadnja, pa i ona prvih dana toplog novembra, ima nekoliko prednosti. Kao prvo, ona omogućava da se razvije veća lukovica, i, još bolje, prezimljavanjem lukovi dobijaju bolji ukus. Za maksimalan rast presudno je da obje vrste luka rastu u plodnom i dobro dreniranom zemljištu. Ovakva zemlja, osim što dopušta da lukovice budu veće, sprječava da trunu u ponekad prevlažnim uslovima kasne jeseni i ranog proleća.
IZVOR: agrosavjet.com
